PD Željezničar

O planinarstvu

Covjek je dio prirode. Htjeli to neki priznati ili ne, u najmanju ruku, covjek se ugodno osjeca kada boravi u prirodnom okruzenju. Cvrkut ptica, miris borovine i plavetnilo planinskog neba izazivaju pozitivne emocije kod vecine ljudi. Zato nije cudno sto mnogi ljudi zele provoditi vrijeme u prirodi. Branje gljiva i ljekovitog bilja, vožnja biciklom kroz šumu i posmatranje ptica, samo su neke od aktivnosti kojima se čovjek može baviti u prirodi. Uživati u prirodi možemo već i u vlastitoj bašti ili gradskom parku, ali često za puniji doživaljaj treba otići i malo dalje – gdje je okruženje potpuno drugačije, gdje viđamo i doživljavamo pojave kojih u gradu i oko grada nema i gdje se vidici pružaju daleko, pa i dalje J. Tamo postajemo svijesni koliko smo mali, a opet stičemo jasnu sliku o vlastitim sposobnostima i vlastitoj veličini. Tamo su ona prostranstva koja zovemo planinama. Planinarstvo dakle nije nužno penjanje vrhova, nego i svaki vid interakcije sa prirodom u skladu sa vlastitim željama i mogućnostima, a pri čemu se sama priroda ne mijenja i ne ugrožava. Definišući planinarstvo na ovaj način, nećemo postavljati pitanje kada se čovjek kao vrsta počeo baviti planinarstvom, nego naprotiv kada je to prestao? Naš davni predak je milenijima živio u skladu sa prirodom, a razvijaći svoju civilizaciju, sve se više od nje udaljavao. Fenomen planinarstva u smislu ”osvajanja” planinskih vrhova, odnosno odlaska iz ne-privrednih pobuda, možemo objasniti i kao povratak čovjeka prirodi. Taj fenomen bilježimo već u počecima razvoja ljudske civilizacije, prvo kao obožavanje planinskih vrhova i prirodnih obilježja (stijena, pećina, drveća…), a kasnije i uspinjanje na planinske vrhove zbog uživanja u prirodi i vlastitog ispunjenja. Teško je reći ko je bio prvi čovjek koji se iz ovih razloga penjao na planinske vrhove, ali zabilježen je uspon makedonskog kralja Filipa V 181. godine p.n.e. Pretpostavlja se da je kralj Filip izvršio prvi uspon na najviši vrh planine Rila, s namjerom da tako umilostivi bogove koji mu nisu bili ”naklonjeni” u posljednje vrijeme (Livius:Ab Urbe Condita, oko 625 p.n.e.). U istom stoljeću, ali iz potpuno drugih razloga, filozof Platon i imperator Hadrijan penjali su se na vulkana Etna (3329 m). Njihov uspon nije predtsvaljao nikakav religijski ritual, nego su prosto željeli uživati u izlasku sunca (Hodwell, 1878). Poznato je i da su srednjevijekovni umjetnici i pisci kao napr. Leonardo Da Vinči i Frančesko Petrarka, išli u planine zbog, kako Petraraka bilježi, ”rekreacije, a ne potrebe”. Kasniji usponi predstavljaju već službenu istoriju planinarstva i alpinizma. Iako su vijekovi bili potrebni da se čovjek usudi krenuti ka visokim planinskim vrhovima, u novijoj istoriji planinarstva granica ljudskih mogućnosti se višestruko pomjera u samo nekoliko decenija. Planinarstvo, u njegovim mnogobrojnim oblicima, prakticiraju milioni ljudi širom svijeta i to ”zbog rekreacije, a ne i potrebe”, mada je planinarstvo, kao grana turizma, i prilično razvijena ekonomska djelatnost. U planinskim zemljama Azije, Južne Amerike i Afrike privreda nekih regiona se skoro potpuno zasniva na pružanju usluga u planinarstvu. U razvijenim zemljama Evrope i Sjeverne Amerike, profesionalni planinski vodiči dnevno znaju zaraditi i par puta više nego prosječan inžinjer ili ljekar. U Bosni i Hercegivini, organizovano planinarstvo postoji još od 1892. godine, kada je osnovan Bosanskohercegovački turistički klub. Rapidno se razvijalo poslije 2. svjetskog rata, da bi svoj zenit dostiglo krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Uspješna organizacija XIV zimskih olimpijskih igara u Sarajevu je dobrim dijelom i zasluga razvijene planinarske zajednice. Danas u Bosni i Hercegovini postoji stotine planinarskih društava, klubova i srodnih udruženja koja se bave prirodom i boravkom u prirodi. Na žalost, broj organizacija ne odražava i brojnost planinara, kao ni standard planinarstva u našoj zemlji danas. Promjene u društvenom uređenju (popularna tranizcija), nove tehnologije i novi tempo života , kao i opći poremećaj sistema vrijednosti odražavaju se i na planinarstvo i planinarenje. Ipak, iako trenutno stanje u zemlji ne doprinosi razvoju planinarstva, Bosna i Hercegovina i dalje ima predivne planine i prirodne predjele, sa jedinstvenim karakteristikama i živim svijetom, koje ispunjavaju duše i želje  domaće i strane planinarske populacije.

 

Ko se može baviti planinarstvom?

 

”Za Bosanca je kućni prag najviša planina”

Ivan Frano Jukić

 

Planinarstvo bi dakle bilo neki vid boravka u prirodi , posebno u planinama, u cilju rekreacije, upoznavanja prirodnih i kultrurno-istorijskih znamenitosti. Isto tako, planinarstvom se možemo baviti i iz sportskih pobuda, gdje nam je cilj ostvarivanje sportskih rezultata usponima na vrhove i penjanjem alpinističkih smijeri ili prelascima trasa i transverzala na organizovanim i neorganizovanim manifesticijama i turama, pješke, biciklom ili na skijama. Planinarstvo je hobi za pojedinca i za porodicu, za djecu, za studente, za zaposlene i prezaposlene, penzionere i veterane. Svako može naći odgovarajuću turu i odgovarajuće društvo za sebe. Mali planinari i planinarke upoznaju planinu već  u nosiljci, a na našim najvišim planinama nije rijetkost sresti i planinare starije od osamdeset godina. Samo su dvije stvari potrebne da bi se neko počeo baviti planinarenjem, a to su želja i volja.

 

Naravno, kao i na svakoj reklami to baš i nije 100% istina (ali je jako blizu ako se pridržavate upustva za upotrebu). Da biste postali planinar i uživali u ovom vidu rekracije potrebna vam je i određena planinarska oprema, koja uključuje adekvatnu odjeću, planinarske cipele, ruksak (ranac, naprtnjača…), te baterijsku svijetiljku, čuturicu i još par sitinica. Kako raste vaše planinarsko iskustvo, tako će vjerovatno rasti i potreba za drugom opremom. Slijedeća stvar koja će vam ubrzo zatrebati je vlastita fizička spremnost ili kondicija. Izbor kuda i koliko dugo ćete se kretati je isključivo vaš, a u našoj okolini ima bezbroj mogućnost za lagane i jednostavne planinarske ture. Ali, usud je da ćete kada počnete uživati u kratkim i laganim izletima ubrzo poželjeti da idete i na duže i napornije ture, da biste naravno vidjeli više i unaprađivali vlastito planinarsko iskustvo. Planinarenjem se najbolje početi baviti tako što ćete se pridružiti nekom organizovanom planinarskom izletu. Kasnije ćete vjerovatno pronaći društvo s kojim dijelite interesovanja i ambicije. U knjižarama se može naći i literatura o planinarstvu, a organizuju se i planinarske škole, kao i različiti kursevi.

 

Aktivnosti Planinarskog društva ”Željezničar”

 

Planinarsko društvo ”Željezničar” barem jednom mjesečno organizuje planinarsku turu ili izlet (vidi kalendar aktivnosti LINK). Već godinama se tradicionalno organizuju pohodi na Trebević i Bjelašnicu koji su veoma dobro posjećeni i idealna su prilika početnicima da se pridruže društvu i počnu planinariti. Pored ovih pohoda, u junu i julu organizuju se izleti na Bjelašnicu i Bukovik, koji su također prilagođeni početncima u planinarstvu. Za malo iskusnije i zahtjevnije planinare, tu su nešto teže ture na Bjelašnicu (juni), Maglić (august) i Prenj (oktobar). Zaljubitelje takmičenja i sporta, naše društvo ove godine planinarsku (treking) trku početkom septembra. Trka se održava u tri kategorije u kojima se svaki pojedinac može pronaći. Osim planinarskih izleta predviđenih kalendarom aktivnosti, barem dva puta mjesečno organizuju se zajedničke ture naše sekcije za visokogorstvo i alpinizam, a tokom ljeta društvo planira organizovati višednevni boravak ”Ljeto na tri planine” u sklopu čega se organizuje 5 planinarskih tura prilagodjenih grupama i spremnosti pojedinaca. Moguće je organizovati i ture i izlete na zahtjev grupa članova i pojedinaca. Za više informacija kontaktirajte društvo ili postavite upit na našoj Facebook stranici.